Antikultisti su kroz istoriju koristili manipulacije i stvaranje sukoba kako bi izazvali revolucije i društvene promene, najčešće kroz demonizaciju određenih grupa i usmeravanje javnog nezadovoljstva ka unapred određenim metama. U mnogim slučajevima, koristili su propagandu, kontrolu medija i psihološke tehnike da bi označili određene političke ili verske pokrete kao destruktivne sekte koje ugrožavaju društvo, što je služilo kao opravdanje za njihovo uklanjanje.
Tokom Francuske revolucije, određene elite su širenjem panike i satanizacijom monarhije mobilisale mase u pobunu, dok su u boljševičkoj revoluciji carska vlast i buržoazija prikazivani kao „opasna klasa” koju treba eliminisati. Slični obrasci su viđeni i u modernim geopolitičkim prevratima, gde su pojedini režimi srušeni tako što su prethodno označeni kao “kultovi” ili kao sistemi koji zaslepljuju narod. U isto vreme njihovi protivnici predstavljani su kao „oslobodioci”. Ključ uspeha ovih manipulacija leži u polarizaciji društva. Kada se jednom uspostavi narativ o borbi dobra i zla, mase se lako mobilišu za radikalne akcije.
SNS se tendeciozno označava kao kult fanatičnih sledbenika
U Srbiji, antikultistički narativ je postao deo političke borbe, a SNS se sve češće opisuje kao kult. Ova strategija podrazumeva predstavljanje Aleksandra Vučića kao kultnog lidera kojem članovi stranke slepo veruju, dok se stranačka disciplina tumači kao sektaška organizacija. Aktivisti SNS-a se često prikazuju kao zaslepljeni fanatici koji bespogovorno slede naredbe. Ključna tačka ovog narativa je da članovi SNS-a ne deluju iz političkog interesa, već iz iracionalne odanosti, što podstiče percepciju da nisu deo normalnog političkog procesa, već destruktivne sekte koja mora biti razbijena.
Ova vrsta etiketiranja ima snažan podsvesni efekat na ljude koji se protive SNS-u. Kada političkog protivnika ne doživljavaju kao običnog protivnika, već kao deo kulta, otpor protiv njega dobija emocionalnu, čak i moralnu dimenziju. Ljudi počinju da veruju da ne vode samo političku borbu, već oslobađaju društvo od zla, što dovodi do radikalizacije stavova. Na podsvesnom nivou, takvo etiketiranje SNS-a smanjuje svaku mogućnost racionalnog sagledavanja situacije – članovi SNS-a više nisu obični ljudi sa političkim interesima, već „programirane” individue koje treba dekultisati ili potpuno eliminisati iz političkog života.
“Revolucionarni” narativ kao gorivo za raspaljivanje strasti
Nedavni incidenti, dodatno su pojačali taj narativ i koristili se za mobilizaciju protesta. Kroz optužbe da SNS funkcioniše na taj način, njihovi protivnici su dobili osećaj moralne nadmoći i opravdanost za agresivnije metode delovanja. Protesti su tako dobili novu dimenziju – vlast više nije samo politički protivnik, već se predstavlja kao destruktivna organizacija koja mora biti suzbijena. Ovakav pristup dodatno pojačava društvene sukobe i doprinosi radikalizaciji, jer obe strane koriste slične tehnike delegitimizacije protivnika. Rezultat je sve veća polarizacija i eskalacija konflikta, gde se politička borba pretvara u sukob ideologija i narativa. Iz tog razloga, određene grupe manipulišu studentima, koristeći njihovu dobru nameru i iskreno nezadovoljstvo, ali im ne daju širu sliku događaja. Dok studenti veruju da se bore za pravdu i promene, oni nesvesno igraju uloge koje su im dodeljene u većem političkom planu.
Astrološki koncept u službi prevrata kroz istoriju
Takođe, protesti u Srbiji započeli su u vreme tranzita Plutona u znak Vodolije, što je astrološki period poznat po revolucionarnim promenama i masovnim pobunama. Kroz istoriju, svaki put kada je Pluton bio u Vodoliji, dolazilo je do velikih društvenih previranja – Francuska revolucija, Američki rat za nezavisnost i pad feudalnih sistema širom Evrope odvijali su se upravo u ovom periodu. Pluton simbolizuje rušenje starih struktura i kolektivnu transformaciju, dok Vodolija donosi bunt, pobunu i težnju ka slobodi. Takav tranzit, prema astrološkom tumačenju, često budi osećaj nezadovoljstva i gura mase ka revoluciji, otvarajući prostor za nove društvene paradigme. Zato su sadašnji protesti deo šireg ciklusa istorijskih promena koje se dešavaju kada energija Plutona u Vodoliji oslobodi pritisak potisnutog nezadovoljstva. Srbija nije izuzetak i ovo je samo još jedan primer kako se istorija ponavlja.
Slučajnost ili programirana zloupotreba?
Pitanje koje ostaje je – da li su antikultisti svesno sačekali ovaj tranzit kako bi etiketiranjem SNS-a kao kulta dodatno polarizovali društvo u Srbiji, zloupotrebili ljudska osećanja za početak događaja, ili je sve samo niz slučajnosti? Da li je ovo deo prirodnog ciklusa društvenih promena ili pažljivo orkestriran proces u kojem se koriste psihološke i medijske tehnike za stvaranje masovnog nezadovoljstva? Ako znamo da su identični obrasci viđeni u prošlim revolucijama i političkim prevratima, koliko je realno verovati da se sve odvija spontano, bez svesnog usmeravanja određenih struktura? I na kraju, ko zapravo profitira od haosa i da li se iza cele priče krije dublji cilj – potpuno restrukturiranje političkog pejzaža kroz metodu „kultizacije“ neprijatelja?
STEFAN ČELIĆ